Nekad smo bili zajedno.
ne sjećam se toga.
ne sjećam se ni kuće
ni dvorišta
ni narasle trave
ni pokošenih snova.
ne sjećam se.
ni tebe
ni nas
niti mačke koju smo imali
niti psa na kojeg smo pazili
nit ičega što nas je onda vezalo
a vezani smo bili smiješnim koncima
i odrezani oštrim škarama.
i ja sam odrezao te niti
al se ne sjećam kako
jer ne želim.
ne sjećam se ni kako izgledaš.
gurala si me ka nečemu
što nisam htio vidjeti
pretvarala si me u nešto
što nisam htio biti.
ne želim se sjećati
da sam jednom htio
uz tebe ostariti.
želim zaboraviti.
nit te sad mrzim
ne
al se ne želim sjećati
da sam te znao
voljeti.
©Tomislav Braco Antonijević (05/2010)
tomislavpoetry 