Mrlja

Nije mi od prošlog puta bilo ovako loše. 
znalo je biti i gore 
no svaki put glumio bih da mi je dobro. 
i bilo bi mi dobro 
iako bi sve to na mene opet djelovalo loše
da bih čak znao zaključiti
kako sam oduvijek bivao nezadovoljan bilo čime. 
bio sam pri svijesti, ako baš moram spomenuti, 
dok sam se silom prilika prisjećao 
svih svojih trauma za vrijeme sunčanih dana 
i kišnih noći, 
dok bi drugi bosih nogu skakutali oko djevojaka 
pozivajući ih na piće ili ples, 
istovremeno otkrivajući svoj kapital, 
a noću opet ležerno obrađivali ono što bi 
danju osvojili. 
nisam baš bio stvoren za takve životne trendove. 
svatko u životu ima svojih uspona i padova, ukratko, 
svoj tempo, 
a ja kao da sam se okliznuo u ponor 
na čijem me dnu očekuje odskočna daska, reda radi, 
da pruži nadu. 
no da i odskočim ne bih uspio dalje 
od zida koji je svuda oko mene. 
tješi me to što bi 
na tom zidu ostao samo mrlja
koja bi se pamtila, 
ali ne po mudrosti koja zaokuplja svu pažnju 
već po onoj koja se ne da oprati –
izbrisati.




©Tomislav Braco Antonijević (1992)


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s