Plod mašte

Iako znam da je bila stvarna
iako znam da je imala
nedodirljive osjećaje
ostala je u sjećanju samo
kao plod mašte.

odijevala se sa stilom
uzburkala bi i najmirnije vode
nevinog muškarca pretvarala u pastuha
nespretne prste pretvarala
u ruke umjetnika

a kako je samo ljubiti znala
i kako se smijati znala.

imala je gracioznost
stil manekenke dok je hodala
a kad sam je upoznao
otkrio sam prostranstvo duše
koju je vješto skrivala –

i tugovati je znala
i plakati u samoći je znala.

volio sam je na svojstven način
drugačije od drugih
no ipak nisam znao reći
kako sam upijao sve njene riječi

jer lijepo je pričati znala
i meni je vjerovati znala.

i danas je pamtim kao
svjetlucavu točku moje svijesti
pa često pomislim na nju
i na sjetu
kad se suočim s istinom;

napuštajući našu adaptaciju mladosti
nisam imao priliku
pozdraviti se s njom.



©Tomislav Braco Antonijević

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s