Da mi je
promijeniti svijet
umiriti taj nemir
u njemu
učiniti ga nekako
humanije
humanim
sasjeći
svu okrutnost
u korijenu
ali strah me
ispast ću
naivan
žvačem više
no što progutati
mogu
jer zbilja
tko može
promijeniti ljude
i njihovu pohlepu?
one
koji vode svijet
za vlastitu potrebu?
da li je moguće
u njima
usaditi dobrotu?
i tko se može
suprostaviti tom
nezasitnom
egu?
zato
mijenjam pristup
uz novu
ideju –
pokušat ću
pobijediti tu nemoć
u sebi
što svijet mijenjati
ne mogu
jer treba biti
realan
i odnekud početi
iako već znam
da ću poražen pasti
s nogu
pa mi ostaje i dalje
o tom samo
sanjati
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 