I boje će se razliti nebom …

Nestrpljiva
naga
očekuješ noć
pokrivena bijelim
listom
 
jer samo noću
tvoj sam gost

koji grije
koji ljubi
pjesmom.
 
razodjeni me
polako
svojim mislima
 
te odjeni
osjećajima,
 
uobliči me
kao glinu
i – ako ćeš biti
ljubazna –
 
usput povuci
konce
mog srca
 
svojim
usnama.
 
uzdasima
dodirni mi
osmijeh
izgubi se predana
trncima
 
zatvori oči, da
 
zatvori oči
 
dok me zoveš
dok se penješ
 
k vrhuncima.



©Tomislav Braco Antonijević



Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s