Stare navike

Noćas ne vjerujem nikome.
kroz ruke će mi proći
još nekoliko primjera poražavajućeg dima
koji oslikava promjene u meni:
nesigurnosti,
omaložavanja –
neiskrena obećanja.

srećom, ti si tu.
ja u mislima pričam kroz stihove
a ti odgovaraš kao da znaš,
kao da me poznaješ
i nalaziš me kad god sam izgubljen.
jedino ti među njima
i nitko više.

odlučio sam –
noćas vjerujem samo tebi.

ostajemo začahureni
i nogama smo telepatski vezani,
a ja se ubijam cigaretama
jer nemam volje –
jer ne znam bolje
u razmišljanju.

pa i ono svjetlo koje treperi
s drugog kraja prostorije –
koje okuplja oko sebe
izgubljene mlade bitange
i stare propalice,
pržeći ih na tihoj vatri kao noćne leptire
i mušice-

sramežljivo ostavlja pitanja
sjenama na našim licima:
što radimo ovdje?
nije nam tu mjesto.
odlutajmo –
odlutajmo
tamo gdje razumjevanje ima
svoje značenje,
izvan ovog začaranog kruga…
nestanimo
dok nas netko ne vidi –

nestanimo
dok nas opet ne spriječe
k novom odvikavanju
od starih navika –

od starih navika.



©Tomislav Braco Antonijević

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s