Kažem sebi
glavu gore
ptice lete
jer im je suđeno
a ti ne moraš
ako ne želiš
ta bio sam pozvan k njima
i pokušavao sam letjeti
ali ja
tamo ne pripadam
i ne znam hoću li
opet pokušavati
sve bitne stvari
ne mogu se šapnuti
lijevom uhu
koje glumi slijepo oko
niti desnom uhu
ako ne čuje
sve bitne stvari
ne mogu se razumjeti
ako su za nekog
nebitne
u danom trenutku
suvišne i nerazumljive
za sve bitne stvari
potrebno je vrijeme
a vremena nema
nitko
vrijeme je u dosluhu
s negativcima
iako ono
na kraju
pripada slobodnim
pticama
dok mi
ostajemo
prizemljeni
i sazidani ciglama
u bezvremenskom svijetu
prezauzeti i
izolirani
i hodamo nervozno
po tankim
žicama
izgubljeni u sebi
i ne znamo se
naći.
©Tomislav Braco Antonijević (1995)
tomislavpoetry 