Nogomet

Dobro se sjećam kako sam
često nakon škole ostajao
s ostalim dječacima
igrati nogomet satima.

dobro se sjećam kako bih
s uma lako smetnuo vrijeme
koje protekne za tren igračima
kao što smo bili mi

jer nikom onda nije stalo
odmah poći kući
u jednu dosadnu sobu
gdje se cijelu večer uči.

i tek kad bi se sunce
iza mora spustilo
u panici smo
brzo shvaćali

kako se te večeri
stanje zagustilo
jer smo se s prvim mrakom
doma vraćali.

a ja sam znao da me mati
ipak najviše voli
bez obzira na brige
gdje sam bio cijeli dan

jer, vjerujte, nije lako
kad guzica boli
sjediti za knjigom dok te
svladava san.



©Tomislav Braco Antonijević (1993)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s