Pronađi me … uz jutarnju kavu

Ne znam što reći
iskustvo me priječi

možda oprez da
opet ne zaboli

možda nakon kave
bude bolje, možda

ako se sakrijem od ljudi
nestat će i nevolje

ali
zašto
zašto me gleda
ona

s plavim očima

zašto se osmjehuje
uvijek kad je blizu

zašto se divim
njenim usnama

ptice su odletjele
otkad sam tu

no ona je doletjela
da osvijetli jutarnju
scenu

ali zašto
zašto
baš mene gleda

kad ne zna tko sam
ta ne znam ni ja
i još se tražim

ali možda me
pronađe
i ako bude sreće

otkrije mi
u kojem se labirintu moje
podsvijesti

onaj nesmotreno
izgubljen ja
skriva

jer tako to biva
kad se najmanje nadaš

tako to uistinu
biva.


©Tomislav Braco Antonijević


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s