Nismo više

I kad kažem da te sanjam
ja zbilja sanjam
i u snu ti se klanjam

i budan dok te gledam
podmuklo kao vrag
u mislima se pitam

mogu li te uistinu i dalje voljeti
na isti način
kako sam i nekad znao?

no ti znaš u svakom trenu
o čemu razmišljam
i opet sam ti drag.

o zašto mi se diviš
kada znaš da nisam taj
koji vjerovati znade

čak i onda kad je kraj
kako opet nam se vraća
onaj stari sjaj

o zašto mi se čini
da me voliš u svakom trenu
sve više

a trebala bi znati
naša ljubav tek je blijeda sjena
i ne diše

jer ni mi nismo više mi
ostali smo samo ja i
samo ti.




©Tomislav Braco Antonijević

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s