Rupa

Jedan
od onih dana
koje još ne uspijevam
razumjeti.
ponovno
u šugavom raspoloženju
i baš je sranje
kada upadneš
u takvu rupu.
znam,
postoje oni
kojima je gore
od mene,
ali svejedno
ne osjećam se
bolje od njih.
postoje stvari
koje me
oraspolože:
uzbuđenje kad
kupujem knjigu;
svjež miris tog papira;
napisana pjesma;
pristojan ljudski razgovor
bez taštine;
ludilo Bukowskog;
dodir sreće;
osjećaj ispunjenja dosegnut
uz dobru glazbu;
povremeni seks;
poruka ohrabrenja.
ali
sada
ja sam prazan.
prazan kao kanta za smeće
u ukletoj kući.
prazan kao obećanje
političara.
prazan kao ova misao napisana
na praznom listu
papira:
svi smo mi
isti; mi smo samo
posudili
ovaj planet
na kratko vrijeme
i to je jednostavna
istina.

zapeo
u ovoj rupi.

možda
bih trebao nabaviti
mačku?
volim mačke.
one će ostati s vama
dok god ih
hranite
i povremeno
pomazite.
čak i ako to ne učinite
one će pronaći
način
kako da prežive.
one će naći put
k boljem svijetu.
bez puno
buke.
pametna stvorenja,
mačke.
pametnije
od nas
u svakom pogledu.



©Tomislav Braco Antonijević

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s