Nevažno je što će jednog dana
Smrt dočekati svoje,
Ono što se krije tek je nijansa
Neke nepoznate boje.
I nije bitno ako se nadam
Nekom sretnom početku na kraju,
Nek ostane to kao tišina
Bez značenja u mjesečevu odsjaju.
I nevažno je da u vjernost ne vjerujem često
Jer lomljiva je volja od porculana
I to što će knjiga tek u more pasti
Iz nesigurnih ruku sanjiva mornara.
Nije važna ni potreba
Da intimna misao postane riječ
Da bi papir još jednom za tebe disao
Kao melem, kao ispovjest;
Kao poslijednji vlak koji bježi
Dok bezidejno lutam na nevažnom mjestu,
Bez dostojanstva koje prečesto izdaje
Pjesnika na lovorovu listu
Koji lebdi sjetno ka nepoznatom cilju
Dok mu misli cure kao otvorena česma
Pitajući iskreno svoju davnu čežnju:
Treba li svijetu još jedna ljubavna pjesma?
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 