Jednom ako odeš
ne okreći se
ne obaziri se na glasove koje ćeš čuti
jer oni će biti puni boli
ali bez odjeka.
jednom ako odeš
ne osvrći se
što ostaje iza tebe teško je
i nije vrijedno spomena
nije vrijedno stajanja.
i ako tada zaplačeš
ne upadaj u zamku
ne obraćaj pažnju na slike
koje ćeš vidjeti kroz maglovite stijenke
koje ćeš brisati rukavom s tog stakla
te zimske škrabotine
kao bezvrijedne crteže.
jednom ako odeš
to će, vjerujem, boljeti
no ti si toga svjesna
jer znala si voljeti
znala si voljeti.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 