
A onaj dan kad je
u razred ušla
djevojčica crnokosa
bio je najljepši,
jer se prvo meni
tada nasmiješi.
neću ni spominjati
kako se zvala
jer ako danas bude
ovo čitala
kako joj objasniti
taj osjećaj
kad me za ruku
uhvatila
i odvela
do tajnog mjesta
iza škole
pored žala.
i ona je zbilja
mene tada poljubila
u obraz!
a ja sam morao
pocrvenjeti?
tko može dječaka
u tim godinama
shvatiti
kad pobjegne glavom
bez obzira?
nije mogla shvatiti
ni ona.
© Tomislav Braco Antonijević