Poroci

Stavite cigarete
na moj stol, molim vas,
ionako ću zapaliti
svakog trena,
ljepota liječi svakojaku bol,
a vi ste tu – u pravom trenutku –
žena.

nepristupačnost
večeras privlači
ili ste ovdje u suštini kao ja –
na vjetrometini između
parodije i sna,
u vrtlogu nošeni
vjetrom prošlosti.

ostao sam bez bijelih
zastava, ali niste tu
da sudite, mada ste možda
samo utvara – priviđenje koje će
s mamurlukom nestati ujutro
kad se probudim.

sad smo zakopani na
groblju neonske boje i mi se
komunativno opijamo, ali poroci
na kraju
doći će po svoje jer,
sudeći po vašoj raskoši,
oni će djelovati
provokativno;

polako ali
sigurno
dušu će nam izjesti
dok izloženi sjedimo –
unatoč svemu –
na tužnom platou besmislice

pasivno.



©Tomislav Braco Antonijević



Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s