Iznenadna jesen
ruga se
mom
svršenom djelu
ljubavnom
a lišće mrtvo
pada
neumjesno
pa se eto
sjetih
svoga srca
tužnog
daleko je
proljeće
ostalo iza mene
i veselo
ljeto
sad pjeva
drugom
zaljubljenom srcu
a moje
osta prijatelj
melankolije
u prepoznatljivo
kišnom
svijetu
©Tomislav Braco Antonijević (1991)
tomislavpoetry 