
Šutim zbog toga
da bih zaboravio na sebe
jer šetam s tobom
i ne želim se sjetiti
kako te nisam znao
ni ljubio.
šutim
da ne bih riječi rekao
pa porekao
o osobi tako davnoj,
uvenuloj u nebrizi
poput zapuštena cvijeta
od ostatka svijeta.
šutim jer …
šutnja,
to je zakon
nepredvidljivosti i
vlastite samostalnosti.
čežnje
za dugo očekivanom
promjenom.
©Tomislav Braco Antonijević