Neobična pjesma o običnom čovjeku

Tko je upalio mrak
a ugasio smisao
one pjesme koju bih
o jednom neobično
običnom čovjeku
tako rado napisao?

on voli ljude
voli ih
i to što ih istovremeno mrzi
ne bi smjeli uzimati previše
k srcu

jer pokušavao je ostati ozbiljan
među njima
ali mora se nasmijati
kad shvati
kako normalan čovjek
u nenormalnom svijetu
i nije normalan

u njihovim očima
ne može biti

i što mu onda ostaje?

zapaliti zadnju cigaretu
i s oprezom čekati kraj
takvog svijeta –

možda se pojavi i
kakav smisao
iz novog početka.



©Tomislav Braco Antonijević



Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s