Sve je išlo po planu.
nevjerni su oblaci nestali iz vida,
zamućene oči djelovale su bistro,
neprilagođeni postali su prilagođeni,
ošamućeno tijelo djelovalo je zrelo –
sve je išlo po planu …
i goruće stijenke uspaljenog srca
i hormoni izloženi na oznojenom dlanu
i nervoza – ta viroza –
podmetnuta da kontrola ne bude potpuna
jer kontrola izmakne kontroli po pravilu uvijek
kad si ti u pitanju, moja neuhvatljiva milosti …
sve je išlo po planu.
i pun mjesec koji je bio pun okrugle zavisti
zbog skockanog čovjeka crvenih očiju
i vino koje se mojom jetrom gostilo,
a koje se tek slučajno u moju čašu prolilo,
ali to vino nije mi znalo reći gdje si
no znalo me opiti u istom času –
baš kao što si i ti to znala
jer sve je išlo po planu
i sve je nemilosrdno tuklo u mojim plućima
dok sam te čekao da se pojaviš među ovim ljudima,
u onoj crvenoj haljini, vitkih nogu i bujnih grudi
čineći srca da istodobno stanu
i da se čežnja u njima probudi
dok bi u meni budila bujnu maštu … da,
sve je išlo po planu.
i moja nestrpljiva, pijana nada – zabluda
da ću te ugledati ispred sebe dok se pretvaraš
da si tu zbog mene
jer sve je BILO savršeno za to i
sve je IŠLO po planu … sve,
baš sve
osim tebe.
osim tebe.
©Tomislav Braco Antonijević (10/2010)
tomislavpoetry 