
S novim jutrom
dođu i nova iskušenja
prekopiranog čovjeka.
svoja očekivanja
on sprema u već pripremljenu
sarkastičnu policu.
fotogenične dane
preslikava svojim mislima
pa oživi iz tog odjeka
i naoružan osmjehom
on svečano zakorači
na prozirnu ulicu.
gdje ste, dobri ljudi
vi, nesretne ćudi!
prve su riječi,
koje je skrivao ispod crnog plašta,
za mnoge još žive,
a on, fantom iz opere luđaka,
neprimjetno traži
odbjegle i sive.
tu sam s vama ljudi
vi, nesretne ćudi!
nacrtanu masku
otkriva svima,
novo jutro pruža čistom srcu –
tu neizvjesnu prizmu od privida
jer on je stranac koji živi
u trećem licu.
©Tomislav Braco Antonijević