Dvosmislena slikovnica
vraća me pitanjima:
što bi bilo –
što će biti?
postepene iluzije
odgovore ne daju
već ih skrivaju iza zavjese
preuranjene retrospektive.
no kad je doista vrijeme
da se bavimo osvrtanjem,
da se sažaljevamo
ili ponosom opijamo?
sve to bol je u želucu.
materija izoliranosti.
rupa u srcu.
paradoks.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 