Lanci sjećanja

Odane duše šetaju
prodanih misli,
progonjene same sobom
moja žalosti

sjećam se.

ostajem odan samo sebi
i budućnosti
bez slikovite prošlosti,
na mom mjestu ni Morrison ne bi
oprostio tebi
moja uzaludnosti, ipak

zovem te.

bježali smo vječno
k našoj istini
dok su nas lažni vjetrovi nosili –
ni more ljubavi više
nije duboko
već nestaje sa svake stijene,
moja naviko

trebam te.

ne želim se oslobađati
krutih lanaca sjećanja,
želim se sjećati rado…
duboko u sebi tjeram
misli ka izlazu, moja ljubavi,
moja livado

čekam te.






©Tomislav Braco Antonijević (1994)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s