Kamo pripadam
ne znam
i to me boli
gdje god da jesam
to mjesto me voli
a tamo kamo želim
ostati mi ne da.
kamo pripadam
ne znam
i dušu mi izjeda
negdje u srcu
odgovor se krije
no sudbina
pronaći ga ne da.
gdje je moje
mjesto
eto – pitam se često
možda pripadam
nekoj
dalekoj sjeti
ili možda
nekoj drugoj planeti?
kamo pripadam
ne znam
i život mi krati
uz svaki novi
otkucaj srca
duša želi
negdje da se vrati.
dani život lome
na drugom kraju
svijeta
i otkada sam ovdje
ja želim biti tu
a snovi nekud plove
već
petnaest ljeta
i sad shvaćam tu igru –
moj život pripada
uz nju.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 