Moje tijelo
tijelo je izvana
i iznutra
moje tijelo cijelo je
izvana
ali ne i iznutra.
oči moje smeđe su
posute
zelenim prahom
naizgled pune života
no on nestaje
netragom.
moje tijelo
tijelo je
cijelo
izvana
ali iznutra caruje
praznina.
možda srcu zraka treba
ili tvog opijuma?
možda srcu treba zraka
ili srce srcem ne bi bilo
bez onog čuda
u tebi –
ne bi živjelo.
moje vrijeme
steže me u očima
i srcu
a moje srce živi
i nada se čudu
onom
u koje bez tebe
vjerovalo
ne bi –
onom,
koje postoji
u tebi.
© Tomislav Braco Antonijević (1992)
tomislavpoetry 