Nepoznat svijet

Poznajete li ovu dušu?
ovo srce?
kožu koju nosim
kao jeftino odijelo?
poznajete li sve
što postoji u meni,
a nije cijelo?
znajte,
ponudio bih vam sve,
svoje čitavo tijelo
ali znam da ne vrijedi –
ono već polako
blijedi.

poznajete li moju
neprohodnu prošlost
zavijenih cesta
gdje nema
potrošenih misli?
ja više
ne vjerujem u sonete,
u magična pera
koja bilježe jedan
nepoznat svijet
u kojem nema mjesta
za mene;
ne vjerujem simfoniji
tog stvaralačkog
nadrealizma.

stvoreni ste
od sanjarske gline
i osjećam vas
ali dotaknuti ne mogu
iako bih
svojim rukama htio
oblikovati u stvarnost
vašu nedodirljivost –
u golu,
otvorenu
realnost.

i ne vrijedite ništa
jer ne znate tko sam,
čiji sam čovjek,
čija opustošena briga;
zapuštene duše kao
pustinjsko tlo
velikih pukotina
koje se naziru u njoj-
ali što mogu kad sam
slab pred vama,
na koljenima
jer znam tko ste

ali sebe u vašem
nestvarnom svijetu
prepoznati
ne mogu.



©Tomislav Braco Antonijević