Ti si život
ali toga nisi svjesna.
ti si moj život.
nekad sam znao lagati o tome
kad bi me pitala koliko mi značiš
i ja bih bio odvratno bezobrazan
jer bih promijenio temu razgovora
na neke nebitne stvari.
i nisi bila uporna. tu si griješila, znaš…
upornošću bi istjerala istinu iz mene:
ti si moj život.
da bi čovjek potpuno vjerovao u ljubav
on se prvo mora riješiti zlobe u sebi.
ja ne kažem da sam sad spreman
ali sigurno razumijem više o tome.
možda bi se trebali opet prvi put sresti.
možda bi se opet trebali opiti,
varati tvoje udvarače kako smo zajedno
da ti više ne dosađuju.
i bili smo dobri u tome – toliko dobri
da smo i sami počeli vjerovati u to.
kako smo to dopustili? pa valjda znaš:
uprkos tome što volimo tjerati ljude od sebe
ti i ja ni danas ne znamo biti
sami.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 