Htio bih vam ispričati svoju priču
o ljubavi
ali imam osjećaj
da će me vrijeme presjeći
nekad sam poznavao samoću
kao broj jedne znamenke u šeširu
i mjerila se kušnjom
parnoga broja
u tom nesigurnom svemiru
dok se nije pojavila ona
nevina slika
koja je pokrenula svijet u mojim očima
i protjerala svjež zrak kroz pluća
da ponovno dišem
ljudi
da ponovno dišem
i da osjetim tu sreću
koju gledati smijem
s prvim jutarnjim svjetlom
s prvim zrakama sunca
tu razbarušenu kosu
taj odraz djevojačkog duha
koji nudi kao igračku
djetetu
koje se u čovjeka pretvara
dok se prstima gubi
u toj kosi
čovjeka
koji se u dijete pretvara
dok je u njenom naručju
s novim jutrom
u rosi
oživjela je ljubav
ljudi
oživjela je ljubav!
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 