Na zidu,
ispod slike obješene prašinom,
leži svijet
u srcu umorne ruke,
nacrtan prsima od mahovine.
bijele stepenice,
nevidljive od iznemoglosti,
teturaju uspravno –
nose tegobu svijesti
u torbi.
iznenada, sat otkucava
još jednu hranjivu
pretpostavku:
vrijeme je jestivo
i guta se bez primjedbi.
život nije stvaralaštvo
djeteline
sa četiri lista –
život je elitni mazohizam
duše.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 