Ja sam kao neka ptica
podrezanih krila
a koja bi tako rado
odjetjela u trenu
odmila
do zemlje sreće.
ja sam kao neka ptica
u kavezu
pod borom
a koja bi skrivena
od ljudskih lica
letjela gorom
za gorom.
ja sam kao neka ptica
koja nema svoje ime
smještena između
dviju sudbina
ljeta i zime
a koja bi jedina bila
da ne pjeva
cvrkutom
već stihom poezije.
© Tomislav Braco Antonijević (1994)
tomislavpoetry 