Razumije li itko
zašto tama
često preuzima
misao pjesnika?
kad je rastegnut
do krajnjih granica
u vrtlogu
jednog trajnog
mamurluka.
lako je tada
odbaciti
njegovu poruku
kao još jednu
kreativnu
arogantnost,
ipak,
ne podcjenjujte moć
potpune pomrčine
koja pretvara
pjesničku pravdu
u ludost.
možda je teško
razumjeti zašto
boemska duša
nestaje
u svijetu prekrivenom
prašinom ega …
što ostaje
iza njega
tek je tuga kaljena
u nedostatku
pomirenja.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 