Nemoć

Da mi je
promijeniti svijet

umiriti taj nemir
u njemu

učiniti ga nekako
humanije
humanim

sasjeći
svu okrutnost
u korijenu

ali strah me
ispast ću
naivan

žvačem više
no što progutati
mogu

jer zbilja

tko može
promijeniti ljude
i njihovu pohlepu?

one
koji vode svijet
za vlastitu potrebu?

da li je moguće
u njima
usaditi dobrotu?

i tko se može
suprostaviti tom
nezasitnom
egu?

zato
mijenjam pristup
uz novu
ideju –

pokušat ću
pobijediti tu nemoć
u sebi

što svijet mijenjati
ne mogu

jer treba biti
realan
i odnekud početi

iako već znam
da ću poražen pasti
s nogu

pa mi ostaje i dalje
o tom samo
sanjati 




©Tomislav Braco Antonijević