Melankolična

Podsjeti me
ako se sjećaš
kako je
pun mjesec sjao
 
dok sam se mrakom
prikradao
 
da bih ti
one zvijezde sa neba
s dlanova svojih
dao.
 
podsjeti me
ako znaš
pa se i ti usput
sjeti
 
kako se nisam
dao smesti
 
dok sam izbjegavao
prepreke
i zakopčane zamke
 
kad sam se bez srama
riješavao
čuvara
tvojih dobara.
 
strah me
melankolije
ali izgleda
ne mogu bez nje
 
stoga me
još jednom
podsjeti
 
kako se i danas
ljubiti znamo
 
jer htio bih se
opet
od uzbuđenja
tresti –
 
htio bih te
opet
s onom istom strašću
pojesti.



©Tomislav Braco Antonijević