Nestrpljiva
naga
očekuješ noć
pokrivena bijelim
listom
jer samo noću
tvoj sam gost
koji grije
koji ljubi
pjesmom.
razodjeni me
polako
svojim mislima
te odjeni
osjećajima,
uobliči me
kao glinu
i – ako ćeš biti
ljubazna –
usput povuci
konce
mog srca
svojim
usnama.
uzdasima
dodirni mi
osmijeh
izgubi se predana
trncima
zatvori oči, da
zatvori oči
dok me zoveš
dok se penješ
k vrhuncima.
©Tomislav Braco Antonijević
tomislavpoetry 